Što vidimo?

Pastor G. Machel sjedio je tog dana u vagonu podzemne željeznice. Vožnja je bila uobičajena. Nekolicina putnika je čitala ili drijemala. Naš pastor priča kako se udubio u knjigu i nastavlja: Na sljedećoj stanici ušao je jedan čovjek s više male djece. Nije prošla ni minuta i vagon je postao dječje igralište. Djeca su trčala kroz prolaze, vikala i vriskala. Nastao je opći metež. Od čitanja ništa, jer sam morao paziti da se neko dijete ne zajuri u mene. Otac za to vrijeme nije pokazivao volju da se umiješa. Sjedio je ne mičući se. Takvo ponašanje je počelo smetati i drugim putnicima. Čekao sam da se čovjek prene, da uspostavi red i mir. I meni je već bilo dosta. Obratio sam se ocu: ''Ne biste li mogli reći djeci da budu malo tiša i da sjednu?'' ''Znam da bih to trebao učiniti'', odgovorio je, ''ali upravo dolazimo iz bolnice. Prije sat vremena umrla im je majka. Jednostavno ne znam što da radim.'' Ostao sam bez riječi. Odjednom me više nije smetala jurnjava djece. Na njihovo ponašanje počeo sam gledati iz sasvim drugog ugla. Shvatio sam oca i upitao se: Što bih ja učinio da sam na njegovom mjestu? Na žalost često dolazimo u situacije u kojima reagiramo, a da se nismo raspitali o čemu se zapravo radi. Stvaramo zaključke i mislimo da odgovaraju stvarnosti. Tako nastaju predrasude i nesporazumi. I ako ne dođe do promjene stajališta, posljedice mogu biti teške. Što nas uči Sveto pismo? Kako postupiti u takvim slučajevima? Razmislimo!